Šta Trebate Znati o Raku Krvi (Leukemiji)

Šta je leukemija?

Leukemija je vrsta raka koja nastaje usljed abnormalnog i nekontrolisanog razmnožavanja krvnih ćelija u koštanoj srži, može se javiti u svim dobnim skupinama, ali se posebno često susreće kod djece i odraslih starijih od 50 godina. U slučajevima kada se bolest rano dijagnosticira, stopa uspjeha liječenja značajno raste. Stoga je pravovremeno prepoznavanje simptoma leukemije i brzo započinjanje liječenja od vitalnog značaja.

Leukemija nastaje kada matične ćelije u koštanoj srži ne završe svoj normalan razvoj, već se brzo i nekontrolisano razmnožavaju. Ova situacija prvo zahvata tkivo koštane srži, a s vremenom se može proširiti na cijeli organizam. U koštanoj srži se proizvode crvene krvne ćelije (eritrociti), bijele krvne ćelije (leukociti) i ćelije za zgrušavanje krvi (trombociti). Posebno bijele krvne ćelije igraju ključnu ulogu u odbrani organizma od infekcija i ćelija sklonih kancerogenoj transformaciji.

Bijele krvne ćelije se mogu proizvoditi ne samo u koštanoj srži, već i u raznim organima kao što su limfni čvorovi, slezena i timus. Neliječena leukemija može imati težak tok. Leukemije koje se zasnivaju na prekomjernom razmnožavanju zrelih leukocita obično napreduju sporo, dok situacije sa prekomjernim brojem nezrelih leukocita mogu dovesti do ozbiljnih simptoma u roku od nekoliko sedmica ili mjeseci.

Koje su vrste leukemije?

Leukemije se uglavnom dijele u dvije glavne grupe prema brzini napredovanja: akutne (brz tok) i hronične (spor tok). Akutne leukemije karakterišu brzo razmnožavanje ćelija i nagli simptomi, dok kod hroničnih oblika bolest ima podmukao i spor tok koji može trajati godinama.

Obje glavne grupe se dalje dijele na podkategorije prema tipu abnormalno razmnoženih bijelih krvnih ćelija:

• One koje nastaju iz mijeloidnih ćelija nazivaju se "mijeloidna leukemija",

• One koje potiču iz limfocita nazivaju se "limfoblastna (ili limfocitna) leukemija".

Postoje i rjeđi podtipovi leukemije (npr. juvenilna mijelomonocitna leukemija, leukemija ćelija dlakava).

Četiri najčešća osnovna podtipa leukemije su:

1. Akutna limfoblastna leukemija (ALL)

Najčešći je tip leukemije kod djece, ali se može javiti i kod odraslih. Kod oboljelih dolazi do nekontrolisanog razmnožavanja nezrelih bijelih ćelija limfocitnog porijekla. Stope preživljavanja kod ALL variraju kod odraslih i djece u zavisnosti od dobi, općeg zdravstvenog stanja i odgovora na liječenje.

2. Akutna mijeloidna leukemija (AML)

Nastaje kao posljedica abnormalnog razmnožavanja mijeloidnih ćelija koje ne mogu sazrijeti. Često se javlja kod mladih odraslih i starijih osoba. Uspjeh liječenja AML-a se povećava zahvaljujući savremenim medicinskim pristupima.

3. Hronična limfocitna leukemija (KLL)

Najčešće se dijagnosticira u starijoj dobi, obično iznad 60 godina. U ovom obliku, zreli ali nefunkcionalni limfociti se nakupljaju u organizmu i ometaju normalno funkcionisanje koštane srži i drugih tkiva.

4. Hronična mijeloidna leukemija (KML)

KML se češće javlja u dobi između 25 i 60 godina, a karakteriše je abnormalno razmnožavanje mijeloidnih ćelija. Novi lijekovi sa molekularnim ciljem povećali su odgovor na liječenje i poboljšali stope preživljavanja.

Koji su simptomi leukemije?

Simptomi leukemije mogu biti slični simptomima drugih bolesti koštane srži i obično uključuju sljedeće:

• Umor, bljedilo, brzo zamaranje, kratak dah (zbog anemije)

• Česte infekcije (zbog oslabljenog imunološkog sistema)

• Neočekivana krvarenja iz nosa, desni ili ispod kože, modrice i sitni osipi (petehije)

• Nedostatak apetita, gubitak težine, noćno znojenje

• Dugotrajne infekcije sa visokom temperaturom

• Bolovi u kostima i zglobovima

• Povećanje limfnih čvorova na vratu, ispod pazuha ili u preponama

• Otoci na koži ili u abdomenu

Leukemija kod djece: Simptomi i znaci

Leukemija čini značajan dio malignih bolesti kod djece, a posebno je česta kod djece uzrasta od 2 do 10 godina. Kod beba, zaštitne materije iz majčinog mlijeka se s vremenom smanjuju, a imunološki sistem nastavlja svoj razvoj. U ovom periodu, određene virusne infekcije, genetska predispozicija i nedostatak vitamina D mogu povećati rizik od razvoja leukemije.

Najčešći simptomi kod djece su:

• Izraženo bljedilo kože

• Gubitak težine, nezainteresovanost za jelo

• Dugotrajne ili ponavljajuće bolesti sa povišenom temperaturom

• Modrice i otoci na tijelu

• Povećanje i punoća u abdomenu

• Bolovi u kostima ili zglobovima

Kako bolest napreduje, širenje kancerogenih ćelija na centralni nervni sistem ili druge organe može dovesti do dodatnih simptoma kao što su glavobolja, mučnina i napadi.

Koji su faktori rizika za leukemiju?

Leukemija zauzima važno mjesto među malignim bolestima širom svijeta i nešto je češća kod muškaraca nego kod žena. Faktori rizika za različite podtipove leukemije variraju:

Akutna limfoblastna leukemija (ALL)

Iako svi uzroci nisu potpuno poznati, izloženost visokim dozama zračenja, određene hemikalije (npr. benzen), prethodna hemoterapija, određene virusne infekcije (HTLV-1, Epstein–Barr virus), neke genetske bolesti (Downov sindrom, Fanconijeva anemija) mogu povećati rizik od ALL-a.

Akutna mijeloidna leukemija (AML)

Poznati faktori rizika za AML su genetske mutacije, povećanje rizika sa godinama, pušenje, određene bolesti krvi ili prethodna hemoterapija, Downov sindrom.

Hronična limfocitna leukemija (KLL)

Uzrok KLL-a nije u potpunosti razjašnjen. Ipak, starija dob, muški spol, izloženost određenim hemikalijama i porodična anamneza KLL-a povećavaju rizik.

Hronična mijeloidna leukemija (KML)

KML je najčešće povezana sa stečenom (ne naslijeđenom) genetskom promjenom tokom života. Genetska promjena poznata kao "Philadelphia hromozom" otkriva se u velikoj većini slučajeva KML-a i uzrokuje nekontrolisani rast ćelija u koštanoj srži.

Kako se postavlja dijagnoza leukemije?

Cilj dijagnostike leukemije je tačno utvrditi prisustvo bolesti, njen podtip i proširenost. Tokom dijagnostičkog procesa primjenjuju se sljedeći koraci:

• Detaljna anamneza i fizikalni pregled: Procjenjuje se bljedilo koje ukazuje na anemiju, povećanje limfnih čvorova ili organa, promjene na koži.

• Krvne pretrage: Radi se kompletna krvna slika, biohemija, testovi funkcije jetre i testovi zgrušavanja.

• Razmaz periferne krvi: Koristi se za ispitivanje prisustva abnormalnih ćelija u krvi.

• Biopsija/aspiracija koštane srži: Za definitivnu dijagnozu, posebno kod akutnih slučajeva, uzorak koštane srži se analizira pod mikroskopom.

• Genetska i molekularna ispitivanja: Posebno kod KML-a se istražuju Philadelphia hromozom i BCR-ABL genska promjena.

Biopsija koštane srži se najčešće radi preko karlične kosti i analizira se u specijaliziranim laboratorijama.

Šta se nudi u liječenju leukemije?

Plan liječenja se mora izraditi uzimajući u obzir tip leukemije i opće zdravstveno stanje pacijenta, a treba ga voditi tim stručnjaka iz oblasti hematologije i onkologije. Danas su glavni pristupi u liječenju leukemije sljedeći:

Hemoterapija

Cilj je eliminacija abnormalnih ćelija različitim hemoterapijskim lijekovima. Koji će se lijekovi i na koji način koristiti određuje se prema tipu leukemije i specifičnim okolnostima pacijenta.

Radioterapija

Cilj je uništavanje leukemijskih ćelija pomoću zraka visoke energije. Radioterapija se obično koristi kod odabranih slučajeva, a ponekad i kao priprema za transplantaciju matičnih ćelija.

Biološke i molekularno usmjerene terapije

Novi lijekovi (imunoterapija, biološki agensi, molekularno ciljana terapija) koji jačaju imunološki sistem ili ciljaju ćelije raka igraju značajnu ulogu kod nekih tipova leukemije. Na primjer, inhibitori tirozin kinaze razvijeni za KML predstavljaju prekretnicu u liječenju ove bolesti i imaju povoljniji profil nuspojava u odnosu na hemoterapiju.

Transplantacija matičnih ćelija (transplantacija koštane srži)

Ovaj postupak, u kojem se koštana srž potpuno uklanja i zamjenjuje zdravim matičnim ćelijama, jedan je od najučinkovitijih među terapijskim opcijama i primjenjuje se kod odgovarajućih pacijenata. Tokom i nakon postupka mogu se pojaviti određene nuspojave. Posebno treba uzeti u obzir probleme vezane za imunološki sistem (npr. GVHD), oštećenje organa i rizik od infekcija. Zbog toga se transplantacija mora obavljati u iskusnim centrima.

Potporne terapije

Za smanjenje rizika od anemije, infekcija i krvarenja uslijed hemoterapije i drugih tretmana, potrebne su transfuzije krvi, lijekovi za prevenciju infekcija, po potrebi antibiotici i druge potporne terapije.

Zahvaljujući savremenim terapijskim pristupima, stope preživljavanja kod pacijenata s leukemijom značajno su porasle posljednjih godina. Na primjer, dok je 1970-ih petogodišnja stopa preživljavanja bila oko 30 posto, prema današnjim podacima, uz odgovarajuće liječenje i ranu dijagnozu, ova stopa prelazi i 60 posto.

Zapamtite; za ranu dijagnozu i učinkovito liječenje, kada primijetite simptome, ne gubite vrijeme i obratite se zdravstvenoj ustanovi, što donosi veliku prednost za kvalitet života i tok bolesti.

Često postavljana pitanja

1. Da li je leukemija zarazna?

Ne, leukemija nije zarazna bolest. Razvija se zbog genetskih promjena, okolišnih i individualnih faktora rizika i ne prenosi se s osobe na osobu.

2. Šta tačno uzrokuje leukemiju?

Tačan uzrok leukemije najčešće nije poznat. Međutim, genetski faktori, određene hemijske supstance, zračenje i neki virusi mogu povećati rizik.

3. Može li se leukemija izliječiti?

Mnoge vrste leukemije, posebno uz ranu dijagnozu i odgovarajuće liječenje, mogu se kontrolisati ili potpuno ukloniti. Šansa za izlječenje ovisi o dobi pacijenta, općem stanju i tipu leukemije.

4. Koliko dugo žive osobe s leukemijom?

Trajanje preživljavanja kod leukemije usko je povezano s tipom bolesti, vremenom dijagnoze, odgovorom na liječenje i individualnim zdravstvenim karakteristikama. Danas je uz uspješno liječenje moguće dugotrajno preživljavanje.

5. Zašto je leukemija češća kod djece?

Kod djece određene genetske i imunološke karakteristike, u kombinaciji s okolišnim faktorima, mogu povećati sklonost leukemiji. Međutim, kod većine djece tačan uzrok ne može se utvrditi.

6. Da li je transplantacija koštane srži prikladna za sve?

Ne, transplantacija koštane srži ne preporučuje se svakom pacijentu. Prikladnost procjenjuju ljekari na osnovu dobi pacijenta, općeg zdravstvenog stanja, podtipa bolesti i drugih medicinskih faktora.

7. S kojim se bolestima mogu zamijeniti simptomi leukemije?

Simptomi leukemije mogu se zamijeniti sa simptomima nekih infekcija, tipova anemije i drugih bolesti krvi. Diferencijalna dijagnoza postavlja se kompletnim krvnim testovima i dodatnim ispitivanjima.

8. Da li je moguće spriječiti leukemiju?

Iako nije potpuno moguće spriječiti, izbjegavanje pušenja i štetnih hemikalija, usvajanje zdravih životnih navika i redovni zdravstveni pregledi pomažu u ranom otkrivanju bolesti.

9. Jesu li pacijenti s leukemijom podložniji infekcijama?

Da, koštana srž i imunološki sistem su pogođeni. Zbog toga je važno voditi računa o higijeni, izbjegavati gužve i zaražena okruženja te po potrebi poduzeti zaštitne mjere.

10. Da li dolazi do gubitka kose kod leukemije?

Neki lijekovi koji se koriste tokom liječenja (posebno hemoterapija) mogu uzrokovati gubitak kose. Ovaj efekt je obično privremen i kosa može ponovo izrasti nakon liječenja.

11. Da li je leukemija nasljedna?

Nasljedno prenošenje nije karakteristično za većinu slučajeva leukemije. Međutim, određeni genetski sindromi mogu povećati rizik od razvoja leukemije.

12. Na šta treba obratiti pažnju tokom liječenja leukemije?

Važno je zaštititi se od infekcija, pažljivo pratiti preporuke ljekara, ne zanemarivati redovne kontrole i obavijestiti medicinski tim o nuspojavama.

Izvori

• Svjetska zdravstvena organizacija (WHO): Leukemija

• Američki centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC): Činjenice za pacijente s leukemijom

• Američko društvo za borbu protiv raka: Pregled leukemije

• Evropska hematološka asocijacija: Smjernice za leukemiju

• Cancer Research UK: Tipovi i tretmani leukemije