Dijabetes (Šećerna bolest): Simptomi, Uzroci i Upravljanje

Šta je dijabetes?

Dijabetes ili, kako je poznato u narodu, šećerna bolest, danas je hronična bolest metabolizma koja se ubrzano povećava i predstavlja osnovu za mnoge ozbiljne zdravstvene probleme. Zbog svoje široke rasprostranjenosti širom svijeta, smatra se značajnim javnozdravstvenim problemom. Puni naziv dijabetesa, "Diabetes Mellitus", na grčkom znači "šećerna mokraća"; ovaj naziv potiče od pojave šećera u urinu kod osoba sa ovom bolešću, što inače ne bi trebalo biti prisutno. Kod zdravih odraslih osoba nivo šećera u krvi natašte obično je u rasponu od 70-100 mg/dL, dok trajno povišene vrijednosti ukazuju na mogućnost dijabetesa.

Mehanizam razvoja dijabetesa

Dijabetes nastaje prvenstveno zbog toga što tijelo ne može proizvesti dovoljno hormona inzulina ili ne može efikasno koristiti postojeći inzulin. Inzulin je vitalni hormon koji luči organ zvan pankreas i omogućava transport šećera iz krvi u tkiva. Postoji mnogo podtipova dijabetesa; najčešći oblik je tip 2 dijabetes. Tip 2 dijabetes se obično javlja u odrasloj dobi, posebno nakon 40. godine života. Kod ovog tipa, iako pankreas proizvodi inzulin, ćelije razvijaju otpornost na inzulin i tijelo ne može zdravo regulisati metabolizam šećera. Kao rezultat toga, nivo šećera u krvi raste i može dovesti do raznih zdravstvenih problema.

Koji su simptomi dijabetesa?

Dijabetes je bolest koja napreduje sporo i mnogi ljudi u početku ne primijete tegobe. Međutim, kako nivo šećera u krvi raste, pojavljuju se različiti simptomi:

• Učestalo mokrenje

• Povećana želja za jelom, iako nema osjećaja sitosti

• Prekomjerna žeđ i suhoća usta

• Iznenadan gubitak težine

• Umor i slabost

• Zamućen vid

• Utrnulost ili trnci u stopalima ili rukama

• Sporo zarastanje rana

• Suhoća i svrab kože

• Miris acetona u ustima

Nisu svi simptomi prisutni kod svake osobe. Kada se primijete tegobe, važno je obratiti se zdravstvenoj ustanovi i procijeniti nivo šećera u krvi.

Osnovni uzroci dijabetesa

Na pojavu dijabetesa utiču i genetski i okolišni faktori povezani sa stilom života. Najčešća su dva tipa: tip 1 i tip 2 dijabetes. Tip 1 dijabetes najčešće počinje u djetinjstvu ili mladosti i karakteriše ga značajan gubitak sposobnosti pankreasa da proizvodi inzulin. U ovom slučaju, genetska predispozicija, bolesti imunološkog sistema i određene virusne infekcije mogu oštetiti pankreas.

Tip 2 dijabetes se češće razvija kod odraslih, pod uticajem sljedećih faktora rizika:

• Pretilost ili problem prekomjerne tjelesne mase

• Pozitivna porodična anamneza dijabetesa

• Nizak nivo fizičke aktivnosti i sjedilački način života

• Starija životna dob

• Dugotrajni efekti stresa

• Pojava gestacijskog dijabetesa tokom trudnoće ili rađanje djeteta visoke porođajne težine

Koje su vrste dijabetesa?

Dijabetes se klasifikuje prema različitim tipovima:

• Tip 1 dijabetes: Obično počinje u mlađoj dobi i tijelo gotovo uopće ne proizvodi inzulin. Za liječenje su neophodne injekcije inzulina.

• Tip 2 dijabetes: Često se javlja u odrasloj dobi. Ćelije postaju neosjetljive na inzulin.

• Latentni autoimuni dijabetes kod odraslih (LADA): Vrsta dijabetesa autoimunog porijekla koja počinje u odrasloj dobi i obično zahtijeva inzulinsku terapiju.

• Dijabetes mladih sa zrelom pojavom (MODY): Genetski oblik dijabetesa koji počinje u mlađoj dobi.

• Gestacijski dijabetes: Tip koji se razvija isključivo tokom trudnoće i ponekad može preći u trajni dijabetes.

Pored ovih, važan je i period Predijabetesa (skriveni šećer). U ovom periodu, vrijednosti šećera u krvi su iznad normale, ali nisu dovoljne za postavljanje dijagnoze dijabetesa. Predijabetes se može kontrolisati zdravom ishranom i promjenama životnog stila prije nego što pređe u potpuni dijabetes.

Kako se postavlja dijagnoza dijabetesa?

Najčešće korištene metode za dijagnozu dijabetesa su:

• Vrijednosti iznad 126 mg/dL u testu šećera u krvi natašte ukazuju na dijabetes.

• U oralnom testu tolerancije na glukozu (OGTT), vrijednost šećera izmjerena nakon 2 sata iznad 200 mg/dL ukazuje na dijabetes; vrijednosti između 140-199 mg/dL mogu ukazivati na predijabetes.

• HbA1c test daje uvid u prosječan nivo šećera u krvi u posljednja tri mjeseca, a vrijednosti iznad 6,5% podržavaju dijagnozu dijabetesa.

Za postizanje tačnih rezultata u dijagnostičkim testovima važno je slijediti upute ljekara.

Značaj ishrane u upravljanju dijabetesom

Za efikasnu kontrolu dijabetesa potreban je uravnotežen režim ishrane. Osobe sa dijabetesom trebaju, u saradnji sa nutricionistom i ljekarom, primjenjivati poseban dijetetski program prilagođen ličnim potrebama. Osnovni principi su:

• Cjelovite žitarice, svježe povrće i voće trebaju biti u prvom planu

• Birati namirnice sa niskim udjelom masti i kalorija, ali visokom hranjivom vrijednošću

• Kontrola porcija i redovni obroci

• Izbjegavati rafinirani šećer i prekomjerno prerađene namirnice

Redovna ishrana, osim što balansira nivo šećera u krvi, smanjuje tjelesnu težinu i kardiovaskularne faktore rizika. Kod tipa 2 dijabetesa, gubitak težine može imati značajno pozitivan uticaj na kontrolu šećera u krvi i potrebu za lijekovima. Po potrebi se u borbi protiv pretilosti mogu koristiti različite medicinske metode (npr. želučani balon, barijatrijska hirurgija i sl.); o potrebi za ovim intervencijama mora odlučiti isključivo ljekar.

Zdrave namirnice koje mogu konzumirati osobe sa dijabetesom

• Masna riba: Losos, sardina, haringa, skuša i pastrmka bogate su omega-3 masnim kiselinama, korisne su za zdravlje srca i krvnih sudova, mogu se konzumirati najmanje dva puta sedmično.

• Lisnato zeleno povrće: Povrće poput špinata, kelja, salate i brokolija sadrži vitamine i minerale, nema negativan uticaj na nivo šećera u krvi.

• Avokado: Sadrži zdrave mononezasićene masne kiseline, bogat je vlaknima i treba ga konzumirati u kontrolisanim količinama.

• Jaje: Povećava osjećaj sitosti, bogato je proteinima.

• Grah i mahunarke: Zbog sadržaja vlakana i proteina poboljšavaju ravnotežu šećera u krvi.

• Jogurt: Sadrži proteine i probiotike, podržava zdravlje crijeva i može pozitivno uticati na glikemijski odgovor.

• Orašasti plodovi: Namirnice poput oraha i lješnjaka su izvor zdravih masti i smanjuju rizik od srčanih bolesti.

• Brokoli: Povrće sa malo kalorija, bogato vlaknima i mineralima.

• Maslinovo ulje: Zbog sadržaja mononezasićenih masti ima zaštitnu ulogu za zdravlje srca.

• Sjemenke lana: Zahvaljujući omega-3 i vlaknima pomažu u snižavanju holesterola i kontroli nivoa šećera.

Šta je skriveni šećer (predijabetes) i kako se prepoznaje?

Skriveni šećer, odnosno predijabetes, je prelazno stanje u kojem su vrijednosti šećera u krvi iznad normale, ali nedovoljno visoke za dijagnozu dijabetesa. Ovo stanje nosi visok rizik od razvoja tipa 2 dijabetesa. Iako često ne uzrokuje izražene tegobe, mogu se pojaviti manji znakovi poput želje za slatkišima, iznenadnog umora i pospanosti nakon jela. Otkriva se testovima šećera u krvi natašte i nakon obroka. U ovoj fazi, promjenom životnog stila može se spriječiti napredovanje bolesti.

Koje metode se primjenjuju u liječenju dijabetesa?

Proces liječenja dijabetesa razlikuje se prema tipu bolesti. Kod tipa 1 dijabetesa potrebna je doživotna terapija inzulinom. Uz ovu terapiju, uz stručnu pomoć dijetetičara, primjenjuje se individualni plan ishrane, a kod nekih osoba doza inzulina može se fleksibilno prilagoditi metodom brojanja ugljikohidrata.

Kod tipa 2 dijabetesa, u početnoj fazi se obično preporučuju promjene životnog stila, dijeta i fizička aktivnost. Po potrebi se koriste oralni antidijabetici koji povećavaju osjetljivost ćelija na inzulin ili podržavaju lučenje inzulina. Kod nekih osoba može biti potrebna i terapija inzulinom.

Tokom liječenja, dugotrajno povišen nivo šećera u krvi može uzrokovati trajna oštećenja živaca, bubrega i očiju, zbog čega su redovne ljekarske kontrole i praćenje od izuzetne važnosti.

Često postavljana pitanja

1. Kako mogu smanjiti rizik od dijabetesa?

Uravnotežena i redovna ishrana, kontrola tjelesne težine, redovna fizička aktivnost, izbjegavanje pušenja i prekomjerne upotrebe alkohola pomažu u smanjenju rizika.

2. Da li je moguće spriječiti prelazak iz predijabetesa u dijabetes?

Da, gubitak tjelesne težine, zdrava ishrana i vježbanje mogu spriječiti ili odgoditi prelazak predijabetesa u dijabetes.

3. Kojim testovima se postavlja dijagnoza dijabetesa?

Laboratorijski testovi poput glukoze u krvi natašte, oralnog testa tolerancije na glukozu (OGTT), HbA1c koriste se za dijagnozu.

4. Postoji li trajni lijek za dijabetes?

Dijabetes je hronična bolest. Iako nije moguće potpuno ga eliminisati, uz efikasno liječenje nivo šećera u krvi može se držati pod kontrolom i komplikacije se mogu spriječiti.

5. Koje su osnovne razlike između tipa 1 i tipa 2 dijabetesa?

Tip 1 dijabetes obično počinje u djetinjstvu i tijelo uopće ne proizvodi inzulin. Tip 2 dijabetes se najčešće javlja u starijoj dobi i ćelije su otporne na inzulin.

6. Da li su nefarmakološke metode efikasne u liječenju dijabetesa?

Dijeta, vježbanje i promjena životnog stila posebno su efikasni u ranoj fazi tipa 2 dijabetesa, ali u nekim slučajevima može biti potrebna i terapija lijekovima.

7. Da li trudnice mogu imati dijabetes?

Da, postoji gestacijski dijabetes koji se javlja tokom trudnoće i zahtijeva praćenje i liječenje zbog zdravlja i majke i djeteta.

8. Koji su rani simptomi komplikacija dijabetesa?

Utrnulost stopala, gubitak vida, poremećaji bubrežne funkcije i kardiovaskularne bolesti mogu ukazivati na komplikacije.

9. Koje namirnice bi dijabetičari trebali ograničiti?

Preporučuje se ograničiti rafinirani šećer, proizvode od bijelog brašna, prženu i previše masnu hranu, alkoholna pića i so.

10. Kako vježbanje utiče na liječenje dijabetesa?

Redovno vježbanje povećava osjetljivost na inzulin, smanjuje nivo šećera u krvi i pomaže u kontroli tjelesne težine.

11. Kako možemo poboljšati kvalitet života osoba sa dijabetesom?

Redovno medicinsko praćenje, zdrava ishrana, upravljanje stresom i odgovarajuća fizička aktivnost mogu poboljšati kvalitet života.

12. Koliko često je potrebno ići na ljekarsku kontrolu kod dijabetesa?

Ovisno o individualnim okolnostima, obično se preporučuje kontrola svakih 3-6 mjeseci. Ako je rizik od komplikacija visok, može biti potrebno češće praćenje.

Izvori

• Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization - WHO), Diabetes Mellitus Guidelines

• Međunarodna federacija za dijabetes (International Diabetes Federation - IDF), Diabetes Atlas

• Američko udruženje za dijabetes (American Diabetes Association - ADA), Standards of Medical Care in Diabetes

• Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), Diabetes Publications

• New England Journal of Medicine, Diabetes-Related Research

• European Association for the Study of Diabetes (EASD) Guidelines