Ulcusi želuca i dvanaestopalačnog crijeva: Uzroci, simptomi i mogućnosti liječenja

Čirevi želuca i dvanaestopalačnog crijeva (duodenum) su gubitci tkiva koji nastaju na unutrašnjoj površini ovih organa pod uticajem želučane kiseline i probavnih enzima. Ovo stanje može dovesti do produbljivanja oštećenja tkiva pod uticajem kiseline i probavnih tekućina, što uzrokuje rane i upale. Čirevi su bolest probavnog sistema koja je rasprostranjena širom svijeta i može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.

Koji su uzroci čira?

Najčešći uzrok čireva želuca i duodenuma je bakterijska infekcija pod nazivom Helicobacter pylori. Drugi važan faktor je redovno korištenje nesteroidnih antiinflamatornih lijekova (NSAIL), posebno aspirina i raznih lijekova za reumu tokom dužeg perioda. Genetska predispozicija, hronični stres, lijekovi slični kortizonu, pušenje, navika konzumiranja alkohola, pretjerana konzumacija kofeina (npr. kafa) i okolišni faktori također mogu doprinijeti nastanku čira. Međutim, uticaj ovih faktora može varirati od osobe do osobe.

U kojim godinama i kod koga se čir najčešće javlja?

Iako se čirevi mogu razviti u bilo kojoj dobi, čirevi duodenuma najčešće se javljaju kod osoba između 30 i 50 godina i češći su kod muškaraca. Nasuprot tome, čirevi želuca su češći u starijoj dobi, posebno kod žena starijih od 60 godina. Prema različitim studijama, udio osoba kojima je u nekom trenutku dijagnosticiran čir u populaciji kreće se između 2% i 6%. Čirevi duodenuma su češći u odnosu na čireve želuca.

Koji su simptomi čira?

Osnovni simptom čireva želuca i dvanaestopalačnog crijeva je uglavnom osjećaj pečenja ili grizanja u gornjem dijelu stomaka. Ovaj bol se obično pojačava kada je osoba gladna, može se javiti između obroka ili noću i može biti toliko jak da probudi osobu iz sna. Bol se može ublažiti nakon jela ili uzimanja antacida. Kod osoba s čirom rjeđe se mogu javiti mučnina, povraćanje, smanjen apetit i nevoljni gubitak težine. Posebno je tipično za čir da se bol smanji nakon povraćanja. U određenim periodima (npr. u proljeće i jesen) može doći do pojačanja tegoba.

Koje su ozbiljne posljedice čira?

Krvarenje: Najčešći uzrok krvarenja iz gornjeg dijela probavnog sistema su čirevi. Krvarenje ponekad može biti prvi simptom kod osoba kojima nije dijagnosticiran čir. Izlučivanje tamno smeđe ili crne (katranaste) stolice ili povraćanje nalik "talogu kafe" smatra se važnim znakom upozorenja. U slučajevima iznenadne slabosti, hladnog znojenja također treba posumnjati na krvarenje. Kada se ovi simptomi pojave, potrebno je odmah potražiti medicinsku pomoć.

Perforacija (probijanje): Ako čir prodre kroz cijeli zid želuca ili duodenuma, želučana kiselina i probavni enzimi mogu procuriti u trbušnu šupljinu, uzrokujući iznenadan i jak bol u stomaku. Trbušni mišići postaju ukočeni i osoba ima poteškoće s kretanjem. Ovo je životno ugrožavajuće stanje koje zahtijeva hitnu hiruršku intervenciju.

Opstrukcija: Posebno kod ozbiljnih čireva u području pilorusa na izlazu iz želuca ili duodenuma, može doći do suženja pa čak i opstrukcije zbog otoka tkiva ili dugotrajnog stvaranja ožiljaka. U tom slučaju hrana i tekućine ne mogu napustiti želudac, a pacijent često i obilno povraća. Može doći do pothranjenosti i brzog gubitka težine. U ovakvim slučajevima potrebna je brza dijagnoza i hirurška intervencija.

Koje metode se koriste za dijagnostiku čira?

Za postavljanje dijagnoze kod pacijenata sa sumnjom na čir važni su detaljna medicinska anamneza i fizikalni pregled. Međutim, fizikalni pregled ili ultrazvuk obično ne daju specifične nalaze za čir. U praksi se često preporučuje isprobavanje lijekova koji smanjuju želučanu kiselinu i praćenje poboljšanja simptoma. Konačna dijagnoza postavlja se endoskopijom gornjeg dijela probavnog sistema (ezofagogastroduodenoskopija). Endoskopijom se direktno vizualiziraju jednjak, želudac i duodenum, a po potrebi se uzima biopsija sa sumnjivih područja. Iako se može uraditi i rendgenski snimak želuca i duodenuma s barijem, danas se češće koristi endoskopija.

Koje metode su učinkovite u liječenju čira?

Terapija lijekovima:

Glavna opcija u modernom liječenju su lijekovi koji smanjuju proizvodnju želučane kiseline, inhibitori protonske pumpe (omeprazol, lansoprazol itd.) i blokatori H2 receptora (ranitidin, famotidin, nizatidin i sl.). Ovi lijekovi podržavaju zacjeljivanje čira i ublažavaju simptome. Ako se otkrije infekcija Helicobacter pylori, eliminacija ove bakterije odgovarajućim antibioticima također je važan dio liječenja. Trajanje i kombinacija terapije ovise o mjestu, veličini čira i općem zdravstvenom stanju pacijenta.

Hirurška intervencija:

Većina čireva uspješno se liječi lijekovima. Međutim, ako se razviju komplikacije poput krvarenja, perforacije ili opstrukcije, ili ako čir ne zacijeli uprkos terapiji lijekovima, može biti potrebna hirurška intervencija.

Prehrana i stil života:

U prošlosti su se pacijentima s čirom preporučivale stroge dijete; međutim, danas je poznato da posebna dijeta nema direktan uticaj na zacjeljivanje čira. Obično je dovoljno da osoba obrati pažnju na namirnice koje pogoršavaju simptome i da ih ograniči. Također, budući da pušenje usporava zacjeljivanje čira, preporučuje se prestanak pušenja. Izbjegavanje alkohola i nepotrebne upotrebe lijekova (posebno aspirina i NSAIL) također je važno u liječenju čira.

Smanjenje faktora stresa, redovna i zdrava prehrana, dovoljno sna i druge mjere koje podržavaju opće zdravlje također pozitivno doprinose procesu zacjeljivanja čira.

Odnos između Helicobacter pylori i čira

Helicobacter pylori je osnovni uzrok mnogih slučajeva čira. Prevalencija ove bakterije je vrlo visoka kod čireva duodenuma. Međutim, kod nekih osoba ova bakterija može biti prisutna, a da se čir ne razvije; stoga se smatra da ulogu imaju i drugi genetski i okolišni faktori. Helicobacter pylori osim čira može uzrokovati i hronični gastritis, a neka istraživanja pokazuju da ova bakterija može donekle povećati rizik od raka želuca.

Često postavljana pitanja

1. Da li se čir može potpuno izliječiti?

Većina čireva može se potpuno izliječiti odgovarajućom terapijom lijekovima i, ako postoji bakterijska infekcija, odgovarajućim antibioticima. Međutim, važno je biti na oprezu zbog rizika od ponovnog pojavljivanja.

2. Kako se prenosi Helicobacter pylori?

Ova bakterija se obično prenosi s osobe na osobu oralnim putem ili u sredinama sa lošim higijenskim uslovima.

3. Na šta treba obratiti pažnju kako bi se spriječilo ponavljanje čira?

I nakon završetka liječenja treba izbjegavati pušenje, nepotrebne analgetike i konzumaciju alkohola; treba se pridržavati pravila zdrave prehrane i higijene.

4. Koja je uloga dijete u liječenju čira?

Iako se ne preporučuje posebna dijeta za čir, osnovna preporuka je izbjegavati namirnice koje izazivaju tegobe kod pojedinca.

5. Da li krvarenje iz čira može biti opasno po život?

Ozbiljna krvarenja mogu ugroziti život. U slučaju crne stolice ili smeđeg povraćanja, potrebno je hitno se obratiti ljekaru.

6. Koji lijekovi izazivaju čir?

Aspirin, ibuprofen i drugi NSAIL analgetici povećavaju rizik od čira kada se koriste duže vrijeme.

7. Da li stres izaziva čir?

Stres sam po sebi nije uzrok čira; međutim, može olakšati nastanak čira povećanjem želučane kiseline ili slabljenjem imunološkog sistema.

8. Koji je najupečatljiviji simptom čira?

Obično je to osjećaj pečenja ili grizanja u gornjem dijelu stomaka, posebno kada je osoba gladna.

9. Da li se Helicobacter pylori uvijek liječi kada se otkrije?

Liječenje se preporučuje kod pacijenata sa aktivnim čirom ili znakovima hroničnog gastritisa.

10. Da li djeca mogu imati čir?

Da, iako rijetko, čir se može javiti i kod djece. Ako postoje simptomi, obavezno se treba obratiti dječijem gastroenterologu.

11. Da li je endoskopija težak postupak?

Endoskopija je obično kratkotrajna, dobro podnošljiva procedura koja se najčešće izvodi uz sedative radi veće udobnosti.

12. Da li je potrebno doživotno uzimati lijekove nakon liječenja čira?

Većina pacijenata nakon završetka liječenja ne treba lijekove. Međutim, ako faktori rizika (npr. upotreba NSAIL) i dalje postoje, može biti potrebna dugotrajna terapija prema preporuci ljekara.

Izvori

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) – Informativni list o peptičkom ulkusu

Američki koledž za gastroenterologiju – Smjernice za dijagnozu i upravljanje peptičkim ulkusom i infekcijom H. pylori

Klinika Mayo – Peptički ulkus

Nacionalni institut za dijabetes, probavne i bubrežne bolesti (NIDDK) – Definicija i činjenice o peptičkim ulkusima

Globalna studijska grupa za Helicobacter pylori – H. pylori i želučane bolesti

Američka gastroenterološka asocijacija – Resursi za njegu pacijenata s ulkusnom bolešću